Bratovština Sv. Martina Donje Selo Šolta

TRG GORNJI PUT

Natuknice: Centar sela-sastajalište, popova kuća, kuće koje ga okružuju, dječje igre, prigodne proslave, piki-nasači trona, kuća bratovštine i bratska gustirna, torijun-štandarac, kušanje mladog vina, spomenik NOBa, donja i gornja sada, igrala tombola, cigani čergarili i.......

Isječci iz raznih mojih i tuđih zapisa, knjiga, i prospekata:

- Gornji put su srce i pluća mista. Centar sela. U hodu čovjeka i vremana stvoren je ovaj prostor. Kultno misto seoske društvenosti, činbenik indetiteta donjaka. Sve bitno kroz povijest mjesta uvire i izvre s ovog mista. U prošlosti djelovao kao nekakav dolivaški forum. Okupjalište mještana u raznim prigodama. Danas,veči dil godine, bez žive duše. U zimskom vremenu trgom odzvanja ,,beskrajna gotovo religiozna tišina“.

-Trg je idealan za priredbe zabavnog karaktera, ni malen ni velik.

Dici je igralište za igre na: balun, franje, šiš-miš, bare, pike i slične igre. Odraslim okupjalište za razgovor, dogovaranja, sastajalište za čakulu, pismu, za ubit vrime. Zborno mjesto za tonbulu (ribu), maškare - paljenje krnje, tron za procesije, blagoslov sela na sveta Tri kralja, Kušanje mladog vina na Sisvete, doček štafete mladosti, nastupe klapa, tema sjetnog prisječanja iseljenika, i druge zabavne priredbe i društvene potrebe.

-Gornji put skladna arhitektonska cijelina kamenih dvokatnica-dvopodnica na kojem svojim volumenom dominira "popova kuća", najljepša stara kamena kuća na otoku. Trgu se prilazi i izlazi s šest glavnih mjesnih ulica nepravilna smjera. Gornji put, po mnogima "jedini pravi trg na Šolti". Zaista, ima sva obilježja malog mišćanskog trga, pjacete. Nedostatak je što preko njega prolazi promet vozila.

-Kuće kamenih zidova, kamenim pločama pokrivene. Svaki kamen iskavan. udilan, prinesen i uzidan. To kamenje govor o sebi. Zidanje kamenom, vjekovno je umijeće naših majstora, iziskuje svojevrstan artizam.

-Mjesne kuće i kućice zgusnute u skupinama jednog su roda s više obitelji. Omeđuju zajednička dvorišta ili dvore. Obiteljske kuće tiskaju se jedna uz drugu i nastavljaju niz, djelom tvoreći male uličice. Uličice krive, pa ravne, na mista tisne pa široke, vijugaju ka mali potoci put centru mista, širini oduvik zvanoj Gornji put. Gornji put oblikovao se arhitektonski kroz prošla dva vijeka u maleni seoski trg. Ljupku malu pijacetu. Trg omeđuju kuća Bratovštine bratima sv. Martina (18.st.) s bratimskom gustirnom (1876. god.), Vaporova kuća, Lalotova kuća (1899. god. – Pomozi Bože obitelj Vicka Meštrovića), Popova kuća- župna kuća (najbolja kuća u mistu) sagrađena 1905. god od bijelog kamena sa secesijskim naznakama. Bračića kuće (1912. god. M.B.), Cimićeva kuća (obnovio V. Guina) Trapulina najmlađa. Uzduž podnožja kuća prizidan je zidič za sjedanje zvan sada. Gornja za zimu i donja sada za ljetni odmor.

- S juga trga dominira rustično kamena ploha spomenika palim borcima Narodno oslobodilačke borbe II svjetskog rata. Spomenik širokog „obeliska“ na kojem je oveća kamena ploča s reljefom borca s puškom a u pozadini lađa. Ispod reljefa ugrađena je kamena ploča s imenima trideset i šestero poginulih mještana. Autor je mještanin Filip Dobroševič, primijenjeni umjetnik i restaurator.

- S gustirne spuštaju se na trg skaline, na kojim se vole okupljati mladež u ljetnim večerima. Uz gustirnu prostrana je taraca natkriljuje nekadašnji dućan Dalme.

- Na vrhu skalina kameno zidano postolje nosi štandarac (donjaci ga zovu torijun). Torijun svojom vertikalom dominira trgom. Skladno ukomponiran, u prostoru trga slovi kao najlipji štandarc na otoku. Torijun na istom, starom mjestu, obnovila Bratovština sv. Martina 2013. god. (nakon 75 godina). S mjesnim ponosom, torijun ponovno vihori, leprša hrvatski „ barjak u zraku“ (Zadnji put vihori za Banovine hrvatske

Natrag na vrh ↑

DVORI

U svim mistima Šolte pojedine dijelove naselja zovemo po dvorima obiteljskih zadruga/rodova, koje su znale brojit preko dvadeset i više članova.. Od vanjskog pogleda (diskreciju) štitili su se ogradnim zidom i stambenim dvopodnicama pripadajućih obitelji. Ulaz u dvor nadsvođen kamenim pragom ili voltom (lantanom). Tipično su obilježje našeg seoskoga graditeljstva. U zaokružen prostor dvora, zadruga smješta sve sadržaje koji su potrebni za njen život. Pomoćne zgrade: štale, teze, kotac, konobe, peknjice (peći za kruv), zdenac (gustirnu), tijeskove za uje i vino (trokul, toč, turanj), žrvnjeve za kukuruz (cikventin) i žito (pulenta, far, muka). Kužine (kujne) su u krugu dvora, pridružene glavnoj stambenoj zgradi ili smještene u njezinom potkrovlju. U kuću se ulazi skalinama priko balature a u konobu ispod balature. Za popet se u šufit kroz kotoraku ni bilo lako,....... „vajalo se upisat u miše“.

Natrag na vrh ↑

BRATOVŠTINA

Isječci: Bratovština sv. Martina , sljednica je još starije bratovštine sv. Kate koja kao patron predhodi, i sv.Jele. (17. Stoljeće) . Nositeljica je duhovnih, društveno socijalnih i kulturnih vrednota. U svom dugom postojanu (formalno neformalno) kontinuirano djeluje sukladno okolnostima datog vremena. Utemeljena na tradicijama srednjovjekovnih bratovština , danas je uzorna građanska udruga koja čuva od zaborava, obnavlja običaje, živi stare zavijete predaska, prilagođavajući ih trenutku i prilikama u kojima djeluje.

Natuknice: Kulturno povjesna udruga, Kuća brtovštine, Članica Kulturnog centra sv. Martin Hrvatska u Zagrebu i Europskog kulturnog centra sv. Mrtin iz Toursa (Francuska). Nosioc Velikog kulturnog itinerara „stope“.

-Insignije udruge (zastava plavo žuta, amblem – grb (vidi statut).

-Kuća je legat obitelji Bosna mjesnih kovača iz 18. stoljeća, Bratimi 1878. god. uz kuću grade gustirnu pitke vode koju djele članovima a prodaju ostalim.

- Dvorana kuće u 19. stoljeću poslužila je kao pučka škola i poljoprivredna škola, održavali bali, mjesna čitaonica, prostor za sastanke i biralište na izborima.

-Priređuju bratimske gozbe (agape) četiri puta na godinu ( Veliki četvrtak, Sv. Martin, sv. Vicenco, Badnji dan).

- Bratovštinu vode fabriceri, predsjednik je župan, Ukapaju mrtve (gaštaldi- „kad čuješ zvon na sprovod“, Određivali bratime za službu remete.

- Održavaju crkvu i groblje s mrtvačnicom (kanap-depozit 1899.uklesano u kamenu). U ranije vrime bratimi su davali godižbinu popu ( drva, mast, smokve, grahorice, svaki peti janjac- „Oliva ako si lagala sveče ti krepat“ opominja je pop ).

Natrag na vrh ↑

CRKVA SV. MARTINA

- Srednjovjekovna crkva iz 14. Stoljeća (vrime kao sv. Mijovil pod stražon). Iz tog vremena sačuvana je polukružna apsida presvođene kalotom, danas u funkciji sakristije. Unutar apside sačuvana je četverokutna niša kao kameni tabernakul- svetohranište. Niša sa strane ima stupiće s kapitelima ukrašenim volutama. U donjem dijelu zabata po sredini je glava anđela sa spojenim rukama drži cvijet (renesansna kompozicija).

- Crkva je u nastavcima građena. Na romaničku apsidu nastavlja se prezbiterij – svetište, gotički jednobrodni prostor presvođen šiljastim lukom, s glavnim oltarom Prelaz u glavnu lađu ograđen je s oblim kolonama i stupovima ukrašenim reljefnim stiliziranim lišćem (zvana mrižice).

- Sljedi jednobrodna lađa, ravnog stropa. sa kamenim oltari ukrašeni mramornom intarzijom . Čeono: oltar Srca Isusova, i Gospe od Ružarija, bočno oltari Duša od purgatorija i sv. Kate. U zidnim nišama lađe su kipovi sv. Antona i sv. Vicenca.

- Na stolu oltara sv. Kate postavljen je skulptura sv. Martina u biskupskoj odori s mitrom na glavi. U desnoj ruci pridržava biskupski štap a ljevom drži bibliju (drveni kip je rad Tirolske škole iz 19. stoljeća, na glavi ga iz Krušice donila moja prababa Antula).

- Na ulazu je ostakljen atrij natkriven pjevalištem-korom do kojeg se dolazi zavojitim stepeništem(izradio Marin Ursić).

- Ukras crkve su bandire (zastave) sv. Martina, Srca Isusova, Djevojačkog društva.

- Današnji izgled župna crkva dobila je 1902. god. (vidi kamen na pročelju) kada je stara crkva obnovljena, produžena kojoj je dograđen zvonik ( ranije preslica).

- Uz pročelje crkve naslanja se trokatni neorenesansni zvonik (venecijanskog tipa) , kojemu gornji kat završava stupičima s biforama i prostranom lođom zvona, natkrivenom četverostranom izduljenom piramidom sa jednostavno profiliranim kamenim rubovima. Na prednjoj strani zvonika je ugrađeni četverokutni kameni reljef sata (Brno iz1913. god.) s rimskim brojevima(ure) i renesansnim kazaljkama (šverama)

- Ulazna vrata-portal ukrašen je nadvratnikom s poluoblim jastučićem. Nad vratima u kamenu je natpis posvečenja crkve od splitskog nadbiskupa Pacifik Bizza, 8. marča 1750. godine prigodom vizitacije otoka Šolte.(vidi ploču na pročelju).

- Crkva sv. Martina je grobljanska kao sve stare crkve. Okružuje je šematorij s grobljem i stoljetnim „mrklo-zelenim“ čempresima . Po izgledu grobova jasno se razlikuju četiri faze (periodi) ukapanja. Najstarija faza zajednički grobovi, novija osobni grobovi i obiteljske grobnice. Postojao je grob za nekrštene (heretike).

Sastav groblja čini izvorni kanap-depozit (mrtvačnica iz 1899.god .) nažalost danas u ruševnom stanju).

- U šematoriju nalazi se jedna polovica kamena sarkofag, druga polovica (krov sarkofaga) je prenesena na Svilaju (mjesna okrugla gustirna u polju) kao pojilište za beštije.

- Grob Luke Sinovčića (1837 – 1893) načelnik Šolte, posebie zaslužan u rješavanju splitsko-šoltanskog pitanja.

Natrag na vrh ↑

OLTARSKE PALE U CRKVI

- Ikonografiju u crkvi čine dvije oltarske pale. U svetištu-prizbiteriju nad glavnim oltarom s Bogorodicom i svecima Martinom i Ivanom Krstiteljem. Marija lebdi u gornjem dijelu slike okružena s anđelima, u donjem s ljeva dominira sveti Martin u biskupskoj odori. Svetac je prikazan dugon sjedom bradom, ogrnut tamno crvnim pluvijalom (plaštem) s zlatnim ukrasima i bogato ukrašenom zlatnom mitrom.U jednoj ruci podržava srebreni biskupski štap sa zlatnim gornjim djelom, a drugom pruža novac pokleklom prosjaku.U ikonografiji jedinstveni je prikaz svečeva čina milosrđa darivanja novčićima, uobičano je prikazan kako daruje polovicu plašta. S desne strane pale je mlad polunag Ivan Krstitelj koji je djelom tjela pokriven crvenom tkaninom, ljevom rukom podržava križ s vrpcom na kojoj je očito trebao biti natpis : Ecce Agnus Dei (Jaganjac Boži). Bosu nogu položio je na kamen pred kojim je ovca (janje) bjela runa, a desnom rukom kao da pokazuje na nevidljiva Krista. Pozadina slike je plave boje.

Autor slike je nizozemski slikar Pieter de Coster (najvjerojatnije, nema signature).

- Druga oltarska pala je u oltaru Svete Kate, desno u lađi (Katarina Aleksandrijska). Komozicije slike u sredini Bogorodics s anđelima, ljevo svetica Katarina s dugom kosom (legenda kaže da je bila ljepotica i mudrica svoga vremena. Zbog ispovjedanja vjere mućenica, umorena i mlinskim kamenom. Desno na slici prikaz je svetog Mikule (Nikola) koji drži u ruci tri jabuke (legenda o tri djevojke...........).

Na donjem djelu nevješto je naknadno doslikan sveti Juraj na konju ubija zmaja (legenda o zmaju koji svaki dan jede po jednu djevu.............) Autor slike nepoznat. Pala je restaurirana prije dvadesetak godina.

Natrag na vrh ↑

SVETA JELE (Jelena aleksandrijska).

-Ranokrščanska crkva (VI. st.) nstaje oko antičkog lokaliteta s grobljem. U podnožju južnog i sjevernog zida vide se ostaci starokršćanskog zida visine jednog metra, isto tako i djelom zapadne fasade.. Crkva je jednobrodna, s četvrtastom apsidom. Oltar je drven s triptihom , u sredini sv, Jelena, desno sveci Fabijan i Sabastijan, ljevo sv. Dujam. Menza oltara čini starokršćanski sarkofag. Po sredini prednjeg djela ima motiv istokračnog križa unutar trostrukog kruga. Na ulazu s desne strane kršćak-posuda s krštenom vodom postavljena na stup oblikovana kao okrugla školjka u sredin stupić na kojem je uklesana 1746. god. uz natpis: OVI KARSTJAK BIO JE UDILAN OD MESTRA GIJACOVA GARCOVICHA.

- Pjesma u puku sačuvana; „Sveta Jele Križarica, Konstantina majka biše,

svega svita cesarica, koja zlatnim perom piše“ .

- Anegdota: U puku je vladalo mišljenje, vjerovalo se da u okrugu crkve šeta zlatna kvočka s dvanest zlatnih pipliča. Neki su je vidili. To ukazanje nemože svatko vidit. To mogu samo izuzetno dobre i milosrdne duše.

Kokoš se nemože ni uhvatiti, iako se pokušavalo.

- Spomenuti domaći majstor Jakov Grković, predaja kaže da kada je umra prema običaju položen je na krevet, čekajući vrijeme za pogreb. U međuvremenu našli su ga da sjedi na krevetu. Začuđena rodbina nije mogla virovati. Jakove jesili živ? Oli nisi umra? A Jakov odgovori: „Tanka dlaka duši smeta“ Vrati san se, ništo san zaboravi, zovite mi popa.“.Doša pop, ispovidi ga, zatim je umra.

Natrag na vrh ↑

SVETI MARTIN (oko 316. – 397.)

Rođen u rimskoj pokrajini Sabariji (danas Szombatheley u Mađarskoj). Kao vojnik služi u Amiens-Francuska). Jednog dana jašući na konju susreće promrzla prosjaka i ogrće ga djelom svoga vojničkog plašta. Ta zgoda milosrdna suosječanja i dobrote određuje Martinov životni put, ali i martinsku krščansku ikonograviju (Karavađo, Vicent iz Kastva, Božidarević, Kljaković.) Po želji oca (zapovjednika 12. Rimske legije) školovao se u elitnim konjičkim postrojbama. Napušta vojsku i po žejii postaje redovnik u Toursu (Francuska, i posvečuje se širenju Božje riječi) . Puk ga aklamacijom bira za biskupa 4. srpnja 371god. (u to vrjeme Rim još ne postavlja biskupe). U svojoj skromnosti navodno nije htio tu čast pa se sakrio ispred naroda. Skrovište mu otkrile guske gakanjem (simbol martinska guska). Svoj život posvetio evangelizaciji zapadnoeuropskog prostora . Kult sveca raširen je diljem Europe, naročito u Francuskoj (Galski, 13. apostol.) .Sv.Martin jedini je ranokršćanski svetac koji nije mučen zbog svoje vjere (svetost nije zaslužio martirijem). Pokopan je u Toursu, mjestu jakog srdnjovjekovnog hodočašća (poslje Jeruzalema i Rima najveće). Naša bratovština hodočastila je bazilici sv Martina u Toursu ( 2012. god.), tu smo obnovili zavjete predaka i postavili „ex voto“ zahvalnu ploču u kripti bazilike. Životopis sv. Martina (lecijuni) rukopisna knjiga iz 19. stoljeća čuva knjižnica u Grohotama.

- Na Šolti se pričaju uzrečice i anegdote o sv.Martinu.

- “Sveti Martin tikvica“ ! Siromašan puk vino i vodu za piče nosio je u tikvama.

- „Sveti Martin dalmatin prokrči nan karatil“ „Kurba bi koga nebi pi“

U vrijeme spomen dana dozrjeva mlado vino za piće, i tada se otvaraju bačve.

(Jozo Kljaković- na stropu crkve u Vranjicu tikvicu dodjeljuje promrzlom prosjaku, da doskoči zajedljivim primjedbama kolega da svetac nema tikvice. Meštrović, Rendić, Tijardović i drugih koji često svračaju u Vranjic dok je slika.)

- Mjesna predaja. Ranije patron sela bila je sv. Kate. Mještanima nisu urodili

vinogradi dvije godine. Dosjetili se belaju i odlučiše promjeniti patrona sela.

Zahvališe se sv. Kati i izabraše novog nebeskog zaštitnika sv. Martina.

Od tada im vinogradi rode.

- Sv Martin štuje se poslje dana Svih Svetih. „Od Sisveti dan deseti dolazi nam Martin sveti (11. 11.)“. Zašto martin kasni? Hodajući mjestima pastoralne evangelizacije na putu je ožednija pa svratio u krčmu da ugasi žeđ i napuni tikvicu vodom. Priča kaže da je u krčmi ostao deset dana i da zato kasni poslje Sisveti. Anegdota se vezuje za martinovu tikvicu i mlado vino. U vrijeme svečeva spomen dana dozrjevaju mlada vina, završava fermantacija. Vina se počimju piti. Kult mladog vina i sveca povezali i popularizirali su srednjovjekovni vlasnici dvoracaa prinčevi, knezovi po Europi. Kod nas je popularno martinje (krštenje mošta, Križevački štatuti). Svetac ni kriv ni dužan povezuje se ispijanjem vina. Jedina mu je „krivnja“ što mu spomen dan spada u vrjeme dozrjevanja mldog vina.

- Na proslavu blagdana u Donje Selo došla bi rodbina, prijatelji kumovi, iz drugih mjesta na Šolti . Poslije mise otišlo bi kod rodbine na obid. Običaj je bio da ako netko nema rodbine, da ga pozove netko od mještana. Jedne godine dvojica Goripojana ostaše ispred crkve nepozvana. Kivni na to što ih snađe, odlučiše napraviti nešto donjacima za dišpet. Popeli se na kampanel i konopima vezali klatna (pilce) zvona. Kada je remeta došao zvonit za popdnevnu večernju i procesiju, poteže zvona a zvona ne zvone. Šta je sad? Popne se do zvona i otkriva u čemu je stvar. Poslje se otkrilo ko je to i zašto napravi.

Natrag na vrh ↑

STOPA SV. MARTINA

Stopa sv. Martina zajedničko je martinsko obilježje svih zemalja u kojima postoje tradicije i štovanja sv. Martina. Umjetničko je djelo francuskog kipara Michela Audiarda i simbolizira Martinovo stalmo pješačenje radi prenošenja evanjđelja, vjere, dobrote, milosrđa i tolerancije. Stopa dio je projekt kulturnog martinskog itinerara koji provodi Europski kulturni centar sv. Martin iz Toursa (Francuska). Stopa je simbolična kulturnopovijesna poveznica gradova i mjesta čiji je zaštitnik sv. Martin, koja čuvaju tradicije i običaji vezani za sv. Martina. U Europi postavljeno je preko 250 stopa. Kod nas u Hrvatkoj godišnje se postave dvije, (za sada 32 stope) uz datume kada Martin postaje biskup 4. 7. i uz spomen dan 11. 11.. U Hrvatskoj je prva stopa postavljena 2007. god. u Dugom Selo na Martin bregu, druga u Virju, a treča 4. 07. 2010. u Donjem Selu na Šolti na kući Bratovštine sv. Martina. A poslje u Dalmaciji projektu stope redom su se priključili: Sumartin na Braču, Vranjic Solin, Sveti Martin Podstrana, Žrnovo na Korčuli, grad Korčula, Kotišina u Makarskoj, sljedi ove godine Ruda kod Sinja.

Natrag na vrh ↑